TRIGEMINALNE AUTONOMNE GLAVOBOLJE
dijagnostički i terapijski izazovi
Trigeminalne autonomne glavobolje (TAG) čine grupu primarnih glavobolja koje karakteriše unilateralna glavobolja i prisustvo kranijalnih autonomnih fenomena na istoj strani gde je i glavobolja. U ovu grupu spadaju klaster glavobolja, paroksizmalna hemikranija, kratkotrajni unilateralni napadi neuralgiformne glavobolje, hemikranija kontinua i grupa glavobolja koje su označene kao verovatne trigeminalne autonomne glavobolje [1].
Najvećim delom TAG su idiopatska stanja, dok u 5-10% slučajeva nastaju kao posledica patoloških procesa viscero i neurokranijuma, inflamatorne, vaskularne, neoplastične ili traumatske etiologije [1, 2].
Dijagnoza TAG je klinička i počiva na poznavanju dijagnostičkih kriterijuma za svaku TAG koji su definisani u Međunarodnoj klasifikaciji glavobolja (MKG-III beta). Najveći izazov u dijagnostici TAG predstavlja njihovo diferenciranje u odnosu na druge kratkotrajne glavoboljne sindrome poput primarne probodne glavobolje, glavobolje spavanja i trigeminalne neuralgije (TN) [3].
Opisani su pacijenti koji su imali neku TAG i TN što je označavano kao TAG-tic sindrom. TAG-tic sindromi predstavljaju klinički raritet koji u malom procentu slučajeva može biti neuobičajena klinička manifestacija drugih patoloških stanja, najčešće u zadnjoj lobanjskoj jami [4, 5].
Prepoznavanje TAG i pridruženih sindroma značajno je jer za svako od ovih stanja postoje preporuke za postizanje apsolutnih terapijskih efekata, neposrednih i dugoročnih, kao i za sprovođenje kauzalne terapije u slučaju simptomatskih TAG i tic sindroma [3].
Asist. dr sc. Srđan Ljubisavljević
neurolog
Odsek za glavobolje i hronično bolna stanja
Klinika za neurologiju, KC Niš
Žali se na bolove u desnoj polovini lica, u predelu donje i gornje vilice i nosa unazad 2 godine. Bol opisuje kao oštar, probodni, nalik ubadanju igle, trajanja nekoliko sekundi, nikad duže od minuta (,,kao da me udari struja,,), izuzetnog intenziteta (VAS 9/10). U ataku najjačeg bola dolazi do bolne kontrakcije mišića lica na strani bola, ponekad do crvenila oka i suzenja. Ataci bola se javljaju najpre spontano, a potom sve češće provocirani uobičajenim radnjama (umivanjem, dodirom, žvakanjem, …), više desetina puta na dan.
Uzimala nespecifičnu analgetsku, polivitaminsku i antiagregacionu terapiju, bez postizanja obezboljavanja
U međuvremenu se javlja ,,neki drugačiji,, izuzetno jak bol (VAS 10/10) koji se ,,širi,, u predeo oka i čela kada joj oko pocrveni, suzi uz osećaj punoće u uvu, bolni ataci traju duže nego ranije, 15-20 minuta.
Postavljena Dg. Trigeminalna neuralgija i započeta je primena karmabazepina u dnevnoj dozi od 200 mg sa postepenim povećanjem doze do 800 mg dnevno – dozu nije povećala iznad 400 mg jer primećuje da sa povećanjem doze leka, postaje izrazito nestabilna, oseća vrtoglavicu i opštu slabost.
Bol u predelu donje i gornje vilice i nosa je manje intenzivan, ataci su ređi ali i dalje svakodnevni. Celog dana je pod konstantnim ,,tupim,, bolom koji opisuje kao blag do umeren i koji ponekad u atacima biva izuzetno oštar, češće u čeonom predelu i oku kad oko pocrveni i suzi.
Nakon godinu dana korišćenja karbamezepina, bez poboljšanja, uvedena je dodatna terapija – amitriptilin sa postepenim povećanjem doze leka do 75 mg dnevno
Nema konstantnog bola između perioda ataka jakog bola, ali i dalje ima učestale svakodnevne atake bola u predelu nosa i donje vilice dok se sve češće javlja bol u predelu desnog oka i desne polovine čela trajanja 15-20 minuta koji je praćen osećajem punoće u uvu sa iste strane, kada joj oko i koža nad bolnim predelom pocrvene.
Usled provociranja probodnog bola žvakanjem, sve manje uzima hranu, gubi na težini 18 kg, postaje psihički napeta („čekam novi napad“), loše spava, redukuje socijalne aktivnosti. Žali se na izrazitu nestabilnost i opštu slabost.
Do navedenih tegoba bila potpuno zdrava. Negira bolesti u istoriji porodičnog života koje bi mogle biti značajne za aktuelno stanje.
U TOKU BOLNIČKOG LEČENJA:
U psihičkom statusu konstatuje se bradipsihičnost, anksioznost reaktivnih karakteristika, sa povišenjem na skali hipohondrijaze, bez elemenata psihopatološkog ispoljavanja (sprovedena neuropsihološka obrada)
U telesnom statusu izuzev arterijske hipotenzije sa reaktivnom tahikardijom, bez drugog osobenog nalaza.
U neurološkom statusu se konstatuje hipestezija za sve modalitete draži u inervacionom području V2 i V3 desnostrano. Evidentira se slabost fiksacije na gornjim i donjim ekstremitetima, pri testiranju grube motorne snage premda bez lateralizacije nalaza, i bez drugog osobenog nalaza.
Sprovedena hematološka i biohemijska dijagnostika – serumski nivo tiroidnih hormona, imunološka obrada krvi radi kvantifikovanja parametara sistemskih imunoloških poremećaja – nalazi u okvirima referentnih vrednosti. Citološko biohemijska obrada likvora urednog nalaza. Pregled od strane ORL, maksilofacijalnog hirurga, oftalmologa (TOU, VOU, FOU), psihijatra, RTG paranazalnih šupljina – bez patološkog nalaza.
MR endokranijuma sa MRA – na aksijalnoj T2-weighted sekvenci se detekuju multiple hronične demijelinzacione lezije paraventrikularne lokalizacije i hronična demijelinizaciona lezija u ponsu postrerolateralno na putu projekcije desnog trigeminalnog nerva (SLIKA u prilogu), bez nalaza aktuelnih demijelinizacionih lezija
Test efaptičke transmisije – uredan nalaz. SEP trigeminalnog nerva – smetnje provođenja desnostranog n. V
Postavljena dijagnoza Klinički izolovani sindrom CNS [34]
Započeta obustava koanalgetske terapije (amitriptilina i karbamazepina) – dolazi do redukcije vrtoglavice i srčane tahiaritmije.
Urađen indometacinski test – nakon 2. dana bolesnica je bila bez bolova dužeg trajanja koji su bili udruženi sa suzenjem i crvenilom oka i osećajem punoće u istostranom uvu. Nastavljena primena indometacina u dozi 100 mg dnevno uz gastroprotektivnu terapiju tokom naredne 3 nedelje, sa postepenom obustavom terapije u poslednjoj nedelji primene.
Po obustavi prethodno korišćene koanalgetske terapije započeta je primena lamotrigina – 50 mg dnevno sa postepenim povećanjem doze po 25 mg svake druge nedelje. Sa povećanjem doze leka bolesnica primećuje da probodni bolovi u donjim delovima lica bivaju sve ređi i da potpuno nestaju.
Sa postizanjem doze lamotrigina od 100 mg dnevno, bez neželjenih efekata i sa potpunom kontrolom bolova bolesnica je otpuštena na dalje ambulantno kućno lečenje.
Nakon 3 meseca, na kontrolnom pregledu, bolesnica je bila u periodu stabilne remisije, bez bolnih ataka, potpuno psihološki i socijalno rehabilitovana.
Trenutna terapija 200 mg lamotrigina dnevno – bez tegoba.
You have already completed the quiz before. Hence you can not start it again.
Quiz is loading...
You must sign in or sign up to start the quiz.
You have to finish following quiz, to start this quiz:
Rezultat
Na 0 od 7 pitanja si odgovorio tačno
Vreme:
Time has elapsed
Postigli ste 0 poena od mogućih 0, (0)
Categories
Not categorized0%
LITERATURA
Headache Classification Committee of the International Headache Society. The international classification of headache disorders, 3rd edition (beta version). 2013: Cephalalgia 2013; 33: 629–808.
LambruG, Matharu Trigeminal autonomic cephalalgias: A review of recent diagnostic, therapeutic and pathophysiological developments. Ann Indian Acad Neurol. 2012; 15 (Suppl 1): S51–S61.
May A, Leone M, Afra J, Linde M, Sandor PS, Evers S, Goadsby PJ. EFNS guidelines on the treatment of cluster headache and other trigeminalautonomic Eur J Neurol 2006; 13: 1066–1077.
Eller M, Goadsby PJ. Trigeminal autonomic cephalalgias. Oral Dis 2014; doi:10.1111/odi.12263
Levy M, Matharu MS, Meeran K, Powell M, Goadsby PJ. The clinical characteristics of headache in patients with pituitary tumours. Brain 2005; 128: 1921–1930.
Rapoport AM, Mathew NT, Silberstein SD, Dodick D, Tepper SJ, Sheftell FD, et al. Zolmitriptan nasal spray in the acute treatment of cluster headache: A double-blind study.Neurology 2007; 69: 821–826.
Cittadini E, May A, Straube A, Evers S, Bussone G, Goadsby PJ. Effectiveness of intranasal zolmitriptan in acute cluster headache: A randomized, placebo-controlled, double-blind crossover study.Arch Neurol 2006; 63: 1537–1542.
Costa A, Pucci E, Antonaci F, Sances G, Granella F, Broich G, et al. The effect of intranasal cocaine and lidocaine on nitroglycerin-induced attacks in cluster headache.Cephalalgia 2000; 20: 85–91.
Aurora SK, Silberstein SD, Kori SH, Tepper SJ, Borland SW, Wang M, et al. MAP0004, orally inhaled DHE: A randomized, controlled study in the acute treatment of migraine. Headache 2011; 51: 507–517.
Shapiro RE. Corticosteroid treatment in cluster headache: Evidence, rationale, and practice.Curr Pain Headache Rep 2005; 9: 126–131.
Leone M, D’Amico D, Frediani F, Moschiano F, Grazzi L, Attanasio A, et al. Verapamil in the prophylaxis of episodic cluster headache: A double-blind study versus placebo.Neurology 2000; 54: 1382–1385.
Francis GJ, Becker WJ, Pringsheim TM. Acute and preventive pharmacologic treatment of cluster headache.Neurology 2010; 75: 463–473.
Jarrar RG, Black DF, Dodick DW, Davis DH. Outcome of trigeminal nerve section in the treatment of chronic cluster headache.Neurology 2003; 60: 1360–1362.
Burns B, Watkins L, Goadsby PJ. Treatment of intractable chronic cluster headache by occipital nerve stimulation in 14 patients.Neurology 2009; 72: 341–345.
Schoenen J, Jensen RH, Lanteri-Minet M, Lainez M, Gaul C, Goodman A, et al. Stimulation of the sphenopalatine ganglion (SPG) for cluster headache treatment. Pathway CH-1: A randomized, sham-controlled study. Cephalalgia 2013; doi: 10.1177/0333102412473667
Fontaine D, Lazorthes Y, Mertens P, Blond S, Geraud G, Fabre N, et al. Safety and efficacy of deep brain stimulation in refractory cluster headache: A randomized placebo-controlled double-blind trial followed by a 1-year open extension.J Headache Pain 2010; 11: 23–31.
Viana M, Tassorelli C, Allena M, Nappi G, Sjaastad O, Antonaci F. Diagnostic and therapeutic errors in trigeminal autonomic cephalalgias and hemicrania continua: a systematic review. J Headache Pain 2013; 14: 14.
Matharu MS, Boes CJ, Goadsby PJ. Management of trigeminal autonomic cephalgias and hemicrania continua.Drugs 2003; 63: 1637–1677.
Cittadini E, Matharu MS, Goadsby PJ. Paroxysmal hemicrania: a prospective clinical study of thirty-one cases. Brain 2008; 131: 1142–1155.
Lenzer J. FDA advisers warn: COX 2 inhibitors increase risk of heart attack and stroke. Br Med J 2005; 330: 440.
Rossi P, Di Lorenzo G, Faroni J, Sauli E. Seasonal, extratrigeminal, episodic paroxysmal hemicrania successfully treated with single suboccipital steroid injections. Eur J Neurol 2005; 12: 903–906.
Cohen AS, Matharu MS, Goadsby PJ. Short-lasting unilateral neuralgiform headache attacks with conjunctival injection and tearing (SUNCT) or cranial autonomic features (SUNA)–a prospective clinical study of SUNCT and SUNA. Brain 2006; 129: 2746–2760.
Cohen AS, Matharu MS, Goadsby PJ. Suggested guidelines for treating SUNCT and SUNA. Cephalalgia 2005; 25: 1200.
Matharu M, Watkins L, Shanahan P. Treatment of medically intractable SUNCT and SUNA with occipital nerve stimulation. J Neurol Neurosurg Psychiatry 2010; 81: e51–52.
Cittadini E, Goadsby PJ. Hemicrania Continua: a clinical study of 39 patients with diagnostic implications. Brain 2010; 133: 1973–1986.
Afridi SK, Shields KG, Bhola R, Goadsby PJ. Greater occipital nerve injection in primary headache syndromes–prolonged effects from a single injection. Pain. 2006; 122: 126–129.
Burns B, Watkins L, Goadsby PJ. Treatment of hemicranias continua by occipital nerve stimulation using the novel bion device: long term follow up of six patients. Lancet Neurol 2008; 7: 1001–1012.
Gonzalez-Quintanilla V, Oterino A, Toriello M, de Pablos C, Wu Y, de Marco E, Pascual J. Cluster-tic syndrome as the initial manifestation of multiple sclerosis. J Headache Pain 2012; 13: 425–429.
Juliana Vander Pluym, Lawrence Richer. Tic Versus TAC: Differentiating the Neuralgias (Trigeminal Neuralgia) from the Cephalalgias (SUNCT and SUNA). Curr Pain Headache Rep 2015: 19: 473.
Nurmikko T. Trigeminal neuralgia and other facial neuralgias. In: Cervero F, Jensen TS, eds. Handbook of Clinical Neurology, Vol. 81 (3rd Series. Vol. 3), Pain. New York: Elsevier; 2006: 573–596.
Polman, CH Reingold SC, Banwell B, Clanet M, Cohen JA, Filippi M, et al. Diagnostic criteria for multiple sclerosis: 2010 Revisions to the McDonald criteria. Neurol. 2011; 69 (2): 292-302
1
2
3
4
5
6
7
Answered
Review
1. pitanje od ukupno 7
1. Pitanje
Na osnovu kliničke prezentacije inicijalnih tegoba, jednostranih probodnih bolova izuzetno jakog intenziteta u predelu nosa i donje i gornje vilice, trajanja nekoliko sekundi do minuta, koji su se ponavljali i nekoliko desetina puta na dan, ponekad bili udruženi sa crvenilom i suzenjem oka, dok se kasnije između ataka javljao i bol manjeg intenziteta koji je bio konstantan, a uzimajući u obzir i nalaz na MR endokranijuma (demijelinizacione plakove), radi se o:
Tačno
Jednostrani bol glave i/ili lica u području inervacije trigeminalnog nerva koji ima karakteristike trigeminalne neuralgije (videti MKG-3) sa ili bez perzistentnog bola lica (kod naše bolesnice sa perzistentnim bolom lica između ataka) izazvane demijelinizacionim plakom koji zahvata koren trigeminalnog nerva (dokazano neurovizuelizacionim ili elektrofiziološkim metodama) definisan je kao bolna trigeminalna neuralgija uzrokovana demijelinizacionim plakom (simptomatska atipična trigeminalna neuralgija) [1]
Ne treba da buni prisustvo autonomnih fenomena kao što je suzenje i/ili crvenilo oka. Iako nije uobičajeno da se kod trigeminalne neuralgije javljaju autonomni simptomi, oni ipak mogu biti prisutni u blažoj formi [1, 3, 4]
Trajanje i intenzitet bola se mogu menjati tokom vremena i bol može postajati sve intenzivniji i duži uz postojanje perzistentnog bola blagog do umerenog intenziteta između ataka trigeminalne neuralgije tzv. perzistentni bol lica [1].
Netačno
Jednostrani bol glave i/ili lica u području inervacije trigeminalnog nerva koji ima karakteristike trigeminalne neuralgije (videti MKG-3) sa ili bez perzistentnog bola lica (kod naše bolesnice sa perzistentnim bolom lica između ataka) izazvane demijelinizacionim plakom koji zahvata koren trigeminalnog nerva (dokazano neurovizuelizacionim ili elektrofiziološkim metodama) definisan je kao bolna trigeminalna neuralgija uzrokovana demijelinizacionim plakom (simptomatska atipična trigeminalna neuralgija) [1]
Ne treba da buni prisustvo autonomnih fenomena kao što je suzenje i/ili crvenilo oka. Iako nije uobičajeno da se kod trigeminalne neuralgije javljaju autonomni simptomi, oni ipak mogu biti prisutni u blažoj formi [1, 3, 4]
Trajanje i intenzitet bola se mogu menjati tokom vremena i bol može postajati sve intenzivniji i duži uz postojanje perzistentnog bola blagog do umerenog intenziteta između ataka trigeminalne neuralgije tzv. perzistentni bol lica [1].
2. pitanje od ukupno 7
2. Pitanje
Iako se trajanje i intenzitet bola kod trigeminalne neuralgije mogu menjati tokom vremena i bol može postajati sve duži i intenzivniji, kod bolesnice se brzo nakon pojave trigeminalne neuralgije javio i bol koji ne može biti shvaćen kao klinička evolucija trigeminalne neuralgije, a koji je uvek bio udružen sa istostranim autonomnim fenomenima. Po kliničkoj prezentaciji (javljanje bez perioda remisije duže od godinu dana, uz druge specifične kliničke karakteristike bola – supraorbitalna lokalizacija, trajanja 15-20 minuta uz istostrane kranijalne autonomne fenomene….) reč je o:
Tačno
Hroničnu paroksizmalnu hemikraniju karakteriše više od 20 napada jake, strogo jednostrane, glavobolje temporalne, orbitalne, supraorbitalne ili u više pomenutih lokalizacija, trajanja od 2 do 30 minuta a koja se javlja više puta u toku dana [1].
Napadi su udruženi sa istostranom hiperemijom konjuktiva, lakrimacijom, zapušenošću nosa, rinorejom, znojenjem čela i lica, miozom, ptozom i/ili edemom kapka. Napadi se javljaju bez perioda remisije, ili sa periodom remisije koji traje manje od mesec dana [1, 21-24].
Indometacin je apsolutno efikasan lek [1, 20].
Netačno
Hroničnu paroksizmalnu hemikraniju karakteriše više od 20 napada jake, strogo jednostrane, glavobolje temporalne, orbitalne, supraorbitalne ili u više pomenutih lokalizacija, trajanja od 2 do 30 minuta a koja se javlja više puta u toku dana [1].
Napadi su udruženi sa istostranom hiperemijom konjuktiva, lakrimacijom, zapušenošću nosa, rinorejom, znojenjem čela i lica, miozom, ptozom i/ili edemom kapka. Napadi se javljaju bez perioda remisije, ili sa periodom remisije koji traje manje od mesec dana [1, 21-24].
Indometacin je apsolutno efikasan lek [1, 20].
3. pitanje od ukupno 7
3. Pitanje
S obzirom na ispunjenost dijagnostičkih kriterijuma MKG-III (beta) za obe, hroničnu paroksizmalnu hemikraniju i simptomatsku trigeminalnu neuralgiju, iako nije jasno da li je reč o koincidentnom nalazu ili komorbiditetima, bolesnica bi trebalo da kao završnu dijagnozu dobije dijagnozu:
Tačno
Pacijenti koji ispunjavaju kriterijume za obe, hroničnu paroksizmalanu hemikraniju i trigeminalnu neuralgiju – stanje koje se naziva CPH-tic sindrom, trebalo bi da dobiju obe dijagnoze [1].
Prepoznavanje takvih pacijenata je značajno jer oba poremećaja zahtevaju poseban terapijski tretman [1, 32, 33].
Patofiziološka osnova udruženosti ova dva poremećaja još uvek nije razjašnjena [5].
Netačno
Pacijenti koji ispunjavaju kriterijume za obe, hroničnu paroksizmalanu hemikraniju i trigeminalnu neuralgiju – stanje koje se naziva CPH-tic sindrom, trebalo bi da dobiju obe dijagnoze [1].
Prepoznavanje takvih pacijenata je značajno jer oba poremećaja zahtevaju poseban terapijski tretman [1, 32, 33].
Patofiziološka osnova udruženosti ova dva poremećaja još uvek nije razjašnjena [5].
4. pitanje od ukupno 7
4. Pitanje
S obzirom da je po kliničkoj prezentaciji reč o hroničnoj paroksizmalnoj hemikraniji i atipičnoj trigeminalnoj neuralgiji sa perzistentnim bolom lica i pozitivnim neurološkim nalazom tj. CPH-tic sindromu, neurovizuelizaciono ispitivanje (MR sa MRA endokranijuma) uvek treba sprovesti u cilju isključivanja simptomatskih slučajeva koji su najčešće posledica patološkog procesa na nivou:
Tačno
Hipestezija i hipalgezija u zahvaćenom području trigeminusa uvek ukazuju na oštećenje nerva. Kada se javi kod trigeminalne neuralgije neophodno je dopunsko ispitivanje kako bi se isključili simptomatski slučajevi [1].
Kod svih mlađih pacijenata treba tragati za sekundarnom etiologijom [1, 7].
Postoji i izvestan broj pacijenata koji imaju hiperalgeziju u bolnom regionu, što može biti samo posledica povećane pažnje samog pacijenta zbog bolnosti regije [32, 33].
S druge strane kod svih pacijenata sa TAG treba sprovesti MR endokranijuma, iako su ova stanja samo u 10 % simptomatska najčešće usled poremećaja hipotalamusa i/ili hipofize, ili patoloških procesa u zadnjoj lobanjskoj jami (vaskularne, neoplastične, traumatske etiologije) [1, 6, 7]
Netačno
Hipestezija i hipalgezija u zahvaćenom području trigeminusa uvek ukazuju na oštećenje nerva. Kada se javi kod trigeminalne neuralgije neophodno je dopunsko ispitivanje kako bi se isključili simptomatski slučajevi [1].
Kod svih mlađih pacijenata treba tragati za sekundarnom etiologijom [1, 7].
Postoji i izvestan broj pacijenata koji imaju hiperalgeziju u bolnom regionu, što može biti samo posledica povećane pažnje samog pacijenta zbog bolnosti regije [32, 33].
S druge strane kod svih pacijenata sa TAG treba sprovesti MR endokranijuma, iako su ova stanja samo u 10 % simptomatska najčešće usled poremećaja hipotalamusa i/ili hipofize, ili patoloških procesa u zadnjoj lobanjskoj jami (vaskularne, neoplastične, traumatske etiologije) [1, 6, 7]
5. pitanje od ukupno 7
5. Pitanje
Kratkotrajno i nepotpuno poboljšanje trigeminalne neuralgije koje se manifestovalo izostankom bolnih perioda između ataka trigeminalne neuralgije kao i smanjenjem učestalosti samih ataka može se smatrati posledicom koanalgetske terapije koju je bolesnica uzimala do dolaska na bolničko ispitivanje i lečenje, i to usled dejstva:
Tačno
S obzirom da se radi o hroničnom bolnom stanju koje dovodi do poremećaja mehanizama endogene analgezije i fenomena centralne senzitizacije uzimanje amitriptilina u optimalnoj dozi (75 – 150 mg dnevno) modulira patogenetke mehanizme hroničnog bola na nivou sistema endogene analgezije (promena balansa adrenergičkog pula).
Karbamazepin, lek prve linije izbora za terapiju trigeminalnih neuralgija (nivo dokaza A), na membranskom nivou, blokirajući Na kanale, antineuralgični i psihostabilizirajući efekat ostvaruje kao membranski stabilizator čime produžava refraktorni period u aferentnim vlaknima i segmentnom inhibicijom smanjuje patološku ekcitabilnost trigeminalnog nerva [19, 32].
Izostanak stabilnog efekta mogao bi se tumačiti manjom dozom karbamazepina (400 mg dnevno) tj. nemogućnošću povećanja doze do optimalne (800-1200 mg dnevno) usled potenciranja neželjenih efekata leka [19, 32, 33].
S druge strane, pacijenti sa simptomatskom trigeminalnom neuralgijom (bolnom trigeminalnom neuropatijom koja se pripisuje demijelinizacionom plaku) slabije reaguju na farmakoterapiju nego oni sa klasičnom trigeminalnom neuralgijom [1, 31]!
Netačno
S obzirom da se radi o hroničnom bolnom stanju koje dovodi do poremećaja mehanizama endogene analgezije i fenomena centralne senzitizacije uzimanje amitriptilina u optimalnoj dozi (75 – 150 mg dnevno) modulira patogenetke mehanizme hroničnog bola na nivou sistema endogene analgezije (promena balansa adrenergičkog pula).
Karbamazepin, lek prve linije izbora za terapiju trigeminalnih neuralgija (nivo dokaza A), na membranskom nivou, blokirajući Na kanale, antineuralgični i psihostabilizirajući efekat ostvaruje kao membranski stabilizator čime produžava refraktorni period u aferentnim vlaknima i segmentnom inhibicijom smanjuje patološku ekcitabilnost trigeminalnog nerva [19, 32].
Izostanak stabilnog efekta mogao bi se tumačiti manjom dozom karbamazepina (400 mg dnevno) tj. nemogućnošću povećanja doze do optimalne (800-1200 mg dnevno) usled potenciranja neželjenih efekata leka [19, 32, 33].
S druge strane, pacijenti sa simptomatskom trigeminalnom neuralgijom (bolnom trigeminalnom neuropatijom koja se pripisuje demijelinizacionom plaku) slabije reaguju na farmakoterapiju nego oni sa klasičnom trigeminalnom neuralgijom [1, 31]!
6. pitanje od ukupno 7
6. Pitanje
Kod pacijenata sa paroksizmalnom hemikranijom kod kojih postoji intolerancija indometacina, a kod kojih je neophodna terapija održavanja, terapija izbora je primena:
Tačno
Kod pacijenata sa hroničnom paroksizmalnom hemikranijom kod kojih postoji intolerancija indometacina, a kod kojih je neophodna terapija održavanja, terapija izbora je primena:
selektivnih inhibitora COX-2 (nivo dokaza C), sa ograničenjem duže primene usled povećanja rizika od pojave kardio i cerebrovaskularnih dešavanja [22],
verapamila (nivo dokaza C) [3],
dok od svih antikonvulzivnih lekova jedino se primena topiramata (u terapijskim dozama 150 – 200 mg dnevno) [23] smatra efikasnom terapijom održavanja u ovom stanju (nivo dokaza C)
Iako je i blokada velikog okcipitalnog nerva depo preparatima kortikosteroida u kombinaciji sa lokalnim anestetikom terapija izbora, dosadašnji rezultati nisu ohrabrujući [24]
Netačno
Kod pacijenata sa hroničnom paroksizmalnom hemikranijom kod kojih postoji intolerancija indometacina, a kod kojih je neophodna terapija održavanja, terapija izbora je primena:
selektivnih inhibitora COX-2 (nivo dokaza C), sa ograničenjem duže primene usled povećanja rizika od pojave kardio i cerebrovaskularnih dešavanja [22],
verapamila (nivo dokaza C) [3],
dok od svih antikonvulzivnih lekova jedino se primena topiramata (u terapijskim dozama 150 – 200 mg dnevno) [23] smatra efikasnom terapijom održavanja u ovom stanju (nivo dokaza C)
Iako je i blokada velikog okcipitalnog nerva depo preparatima kortikosteroida u kombinaciji sa lokalnim anestetikom terapija izbora, dosadašnji rezultati nisu ohrabrujući [24]
7. pitanje od ukupno 7
7. Pitanje
Dijagnoza oba stanja tj CPH-tic sindroma je KLINIČKA, a apsolutno razlikovanje hronične paroksizmalne hemikranije i atipične trigeminalne neuralgije, radi postavljanja dijagnoze CPH-tic sindroma moguće je samo na osnovu
Tačno
Terapijski odgovor na indometacin postoji samo kod paroksizmalne hemikranije (i Hemicranie continue) [1, 28].
Autonomni fenomeni, iako retko, mogu se javiti i kod trigeminalne neuralgije, naročito njenih atipičnih formi [1, 32, 33]
Distribucija bola kod trigeminalne neuralgije može biti i u inervacinom području prve grane n.V kada se ovo stanje teže klinički diferencira od TAG [32, 33].
Netačno
Terapijski odgovor na indometacin postoji samo kod paroksizmalne hemikranije (i Hemicranie continue) [1, 28].
Autonomni fenomeni, iako retko, mogu se javiti i kod trigeminalne neuralgije, naročito njenih atipičnih formi [1, 32, 33]
Distribucija bola kod trigeminalne neuralgije može biti i u inervacinom području prve grane n.V kada se ovo stanje teže klinički diferencira od TAG [32, 33].
„Neurovesti“ predstavljaju elektronsku publikaciju Društva mladih neurologa Srbije sa besplatnim pristupom preko web-adrese www.neurovesti.org, i dinamikom objavljivanja na mesečnom nivou.